Nakon zasluženog odmora i s dvije kile više, vratila sam se u Klagenfurt. Ovaj put bilo je i lakše i teže otići. Lakše zato što sam znala što me sve čeka, a teže zato što sam se taman udomaćila kod kuće, vidjela svoju obitelj i prijatelje te shvatila koliko mi je sve ustvari nedostajalo.

This is short but very important special edition of my column and I do have to apologise because it’s in English. The reason for that is very simple, this text is dedicated to one very special person who started learning Croatian and one day will speak it perfectly but for now English is the language we both share. After everything we’ve been through, I really feel the need to express my gratitude.

Ne znam kako mi se to dogodilo, ali sam se zaboravila pohvaliti rezultatima testa iz njemačkog, bar s onim dijelom koji je za hvaljenje. Ovaj test je u stvari bio nešto tipa kolokvija kako bi se vidjelo jesmo li svladali gradivo koje smo do sada radili.

Očigledno da ste svoju zadaću držanja figa ozbiljno shvatili jer se ostvarilo ono što sam priželjkivala. Naša Sveučilišna Erasmus koordinatorica poslala nam je mail da se, ako želimo, stipendije mogu produžiti i na ljetni semestar ako nas strano sveučilište na kojem smo sad prihvati i za idući semestar.

Kako moja obitelj i prijatelji znaju da sam ja jako skromna osoba, došlo je vrijeme da i vi to saznate. Nakon mjesec i pol faksa pala je i prva europska ocjena, iz kolegija Writing in English. Dijeli profesorica eseje i svi oko mene dobili 3 ili 4. Ja reko pa to je super s obzirom na činjenicu da je profesorica rekla da je ovaj put bila jako stroga jer se moramo naučiti pisati i treba nas spustiti na zemlju odmah od početka.