Bliži se kraj...

Nakon zasluženog odmora i s dvije kile više, vratila sam se u Klagenfurt. Ovaj put bilo je i lakše i teže otići. Lakše zato što sam znala što me sve čeka, a teže zato što sam se taman udomaćila kod kuće, vidjela svoju obitelj i prijatelje te shvatila koliko mi je sve ustvari nedostajalo.
Hvala mojim dragim curama na najljepšem dočeku ever. Fino su one mene opremile poklonima i papicom tako da sam ja odlučila da bih mogla malo češće otići na duže vrijeme pa se onda vratiti. :D Gdje ćeš bolje od toga kad ti za doručak pripreme burek i čvarke! Da se razumijemo, nisam ja taj cijeli burek pojela. :)
Kako ste većina već sigurno čuli u vijestima, Austrija je puna snijega, ali kod mene nema ništa (da kucnem u drvo), naprotiv, vrijeme je savršeno. Dobro, temperatura jeste -10, ali sunce sja cijele dane i to ne zubato nego baš grije. Tako sam ja odlučila iskoristiti ovo čudo od vremena i kad nemam faks nabijem svoje sluške i idem na dvosatnu šetnju svagdje negdje okolo. Svaka šetnja završi u obližnjoj Billi, ali to je samo zato što mi je inače mrsko izlaziti van, a i moram nešto jesti.

Moje ocjene se polako skupljaju. Ovdje sve to ide online tako da u biti i ne znate ocjenu dok je profesor ne unese u sistem, a onda ako niste zadovoljni možete ići ponovno na ispit. Nije da se 'falim, ali ja apsolutno ne mogu ne biti zadovoljna mojim jedinicama. :) Ima još eseje i zadaća koje se moraju napraviti, ali I'll menage.

Tečaj njemačkog se isto tako približava kraju, imam još završni ispit i ondak ću, nadamo se, dobiti diplomu i mojih 9 ETCS bodova. Budući da sam prvi test napisala jako dobro (usta moja hvalite me), morala sam održati nekakvu prezentaciju kako bi profesorica čula kako pričam. Ja sam jedina u grupi iz Lijepe naše i pomalo mi je dosadilo da se ljudi čude kad im kažem da imamo more, ili me pitaju kad smo mi uveli euro jer misle da smo u Europskoj Uniji, normalno da za naš glavni grad nikad čuli, a sve su to ljudi koji dolaze iz europskih zemalja. Tako da sam odlučila napraviti kratku prezentaciju o Hrvatskoj, na njemačkom. Prvo je profesorica bila totalno šokirana što ja uopće znam pričati (kako sam ja jadna sva tiha i povučena :D) i onda mi je rekla da je prezentacija bila sehr gut i da pričam jako tečno. I tako sam ja taj dan s tečaja izašla s nosom u oblacima, e sad još da tako napišem ispit i sve sretni i zadovoljni.

Ovih proteklih mjeseci stvarno sam puno putovala, tako da je tu cjelinu trebalo zaokružiti još jednim posljednjim putovanjem u Mozartov rodni grad. I tako zaputimo se Feyza (moja internacionalna prijateljica i kolegica iz Turske) i ja u Salzburg. Iako su vani nanosi snijega bili sve veći kako smo se odmicali od Klagenfurta (znate koliko kad je na jednoj od željezničkih stanica mala ralica vozila po peronu kako bi ljudi mogli stajati i ući u vlak), u Salzburgu ga ipak nije bilo. Sa 3 sloja odjeće krenule smo Feyza i ja u obilazak grada. Dobra stvar je što je u Salzburgu sve blizu, loše stvar je da se tamo ne ide u zimu, never ever jer nas je vjetar fino propirio.
Prvo smo se popele na Festung Hohensalzburg što je bilo vrlo zabavno s obzirom na vjetar i na uzbrdicu kojoj se činilo da nema kraja. Po silasku odlučile smo da ćemo šetati pa redom obilaziti na što naiđemo. Šetale smo glavnom ulicom Getreidegasse, obišli predivnu katedralu Dom pa uz rijeku Salzach do dvorca i vrta Mirabell.
Posjetile smo još Fürst, kafić i trgovinu gdje se mogu kupiti originalne Mozart kugle i još razne druge čokolade te se može vidjeti kako se Mozart kugle prave. To je bilo jako cool. Kad smo se opremile čokoladnim poslasticama, došao je red i da se posjeti ta famozna rodna kuća jednog od najgenijalnijih skladatelja na svijetu. Mozartova rodna kuća pretvorena je u muzej u kojem su izložene note njegovih najpoznatijih skladbi, puno slika iz raznih razdoblja njegovog života, njegovi instrumenti i sl. Baš smo Feyza i ja komentirale da je stvarno čudno biti na tom mjestu nakon toliko puno godina i znati da je nekad davno tuda hodao ovaj izvanredni skladatelj. U muzeju, kažu, nema slikanja i doslovno vam teta koja izgleda kao vještica hoda za vratom i još u što god pogledate vadi krpu i neko sredstvo za čišćenje i odmah čisti tako da ne možete ni vidjeti kako treba. Nažalost, nije ta teta znala da nama Balkancima zabrana apsolutno ništa ne znači tako da je Feyza dežurala dok sam ja uslikala par slika.
Sad se mogu pohvaliti da sam vidjela i Mozartovu rodnu kući,  kuću u kojoj je živio (također u Salzburgu) i njegov grob u Beču – njegovom najdražem mjestu na cijelom svijetu.

Ukrcale smo se na vlak te krenule, kako Feyza kaže, kući i odlučile da smo zaslužile počastiti se finim čokoladicama. Doslovno sleđene vratile smo se u Klagenfurt, ali s još jednim izvanrednim iskustvom i prepune dojmova.

Kraj moje Erasmus avanture je vrlo blizu. Sad slijedi onaj najnezanimljiviji dio razmjene – skupljanje sve papirologije kako bi povratak kući bio što bezbolniji. Ali ni to nije toliko naporno zahvaljujući svim divnim ljudima koji vam pomažu.

Da ne ispadne da se samo moji kolegići s faksa ubijaju s učenja, idem i ja učiti njemački. Treba neko i onaj nos u oblacima opravdati.