Ruski voz Marije Erkapić
6. dan: Stanica Komendatsky prospekt
Nisam sigurna da ću se i jednom ovdje probuditi lagano i sama od sebe. I još jedno jutro, otprilike 11 sati, požurim na svoju stanicu. Ovoga puta začudo i ne kasnim mnogo, možda kojih 5 – 10 minuta, što je ovdje ništa!
4. i 5. dan: Stanica Ligovsky prospekt
Četvrti dan sam se jako iznenadila na putu do stanice metroa, uhvativši se kako razmišljam na engleskom. Još jedan od fenomena koji dolaze s praksom uz potpuni gubitak pojma o vremenu, danima, datumima i zbivanjima u svijetu! Ako ništa drugo, uistinu živimo ovdje od danas do sutra :).
3. dan: Stanica Gostiny Dvor – Park Pobedy i tako dva puta
Ni puna tri dana u Peteru, a već smo svi izgubili pojam o vremnu. Ovdje tjedan ne postoji, a moram i spomenuti ruske minute. Dopušteno je kasniti i po sat vremena, što meni savršeno odgovara. Pet minuta je za ovdašnje Ruse vrlo relativan pojam!
2. dan: Stanica Ligovsky prospekt
Nakon alarma i odgađanja ustajanja iz kreveta probudila sam se u Sankt Peterburgu!!!!! Da, u Sankt Peterburgu! Doduše u punooo, previše neudobnijem krevetu od moga, točnije razvučenom kauču. Ali soba je kao i ostatak stana ostala i dalje vrlo lijepa s predivnim tapetama i plazmom od-ne-znam-koliko-čega, jednostavnije rečeno vrlo velikom.
1. dan: Stanica Park Pobedy
Dragi prijatelji, dragi kolege studenti, dragi profesori i sva ostala ekipo koja će pratiti ovaj moj ruski dnevnik... Uz avanturu studentske prakse u Rusiji, upuštam se i u avanturu pisanja svojih iskustava i doživljaja iz prekrasnog Sankt Petersburga, poznatog i po nadimku „Venecija sjevera“! Svaki moj tekst dobit će naziv po jednoj od stanica metroa ovog ogromnog grada.
